Marko Pogačar: Lijepo je

Det var två poeter jag särskilt fäste mig vid under denna internationella poesifestival. Den första var Maarten Inghels, honom eller en av hans dikter visade jag för er igår. Idag vill jag visa er en dikt av Marko Pogačar, den av hans dikter jag tyckte bäst om vid läsningen. Jag vet inte nu om det var ljudet som förhäxade mig eller den här glänsande tråden "lijepo je – je lijep" som löper genom hela dikten eller om det var innebörden som talade till mig. Jag förstod den ju på mitt aviga sätt, som kanske är en bit bortom det man egentligen kallar ”förstå”. Vi börjar med en bild:

Lijepo je

Lijepo je disati proljetni zrak na Soči
i pri tom ne biti mamuran.
upijati kapljice s izvora i onda u njima teći.
lijepo je dobro se osjećati. imati snage
za bilo kakav oblik vjere koja ne naudi drugome,
dakle, ne imati.
također je lijepo živjeti u Bosutskoj
i vjerovati da ona postoji.
svakog jutra ući u trgovinu i kupiti kruh, jesti ga
nad novinama koje si našao u pošti.
lijepo je kad te pošta pronalazi i kad ti možeš pronaći poštu.
pronalaženje je, općenito, lijepo.
pronaći poznato lice kada prolaziš pored stadiona
ili lošeg sveučilišta. podsmijeh je lijep.
lijepo je pronaći točku.
nož za mazanje koji si odavno izgubio i sad je svilen.
bataljun paradnih anđela spušta željezne uši
i to već graniči sa strašnim. sve graniči sa strašnim,
i to je također lijepo.
odlijepiti žvakaću s đona lagane cipele, zlo koje ti
poremeti ravnotežu i objasni gravitaciju.
Newton je lijep. Brodski je lijep.
barikade su srce umjetnosti i to je nepotkupivo.
kad svira savršen punk kad se ugleda Anna Karina kad se
pomrači mjesec kad se podignu zastave kad se
razdijeli mrtvo more. šetati je lijepo. utopiti se.
što je za mene lijepo za druge je opasno.
teško disati jer je zrak zasićen borovima. govoriti hrvatski.
klizati. također vrijedi i obrnuto.
lijepi su prozori koje možeš otvoriti
i kroz njih dotaknuti oblake. Mosor je lijep.
lijepo je hodati, penjati se i vjerovati u vrh, znati
koje je godine završio rat kada je dan oslobođenja poštovati
dan žena majčin dan voljeti ljubičice,
skidati se. padati. biti siguran da padaš, a onda se prenuti.
buditi se. rezati. ispucavati nepotrebno duge rafale tvog imena,
biti sustavno tragičan.

°°

It’s nice

It’s nice to breathe spring air on the Soča River
without a hangover.
soaking up the drops from the spring and flowing inside them
is also nice.
feeling good is nice. having strength
for any form of faith harmless to others,
therefore not having it.
living in Bosutska Street is nice too,
as well as believing that it really exists.
entering the store every morning to buy bread
and then eating it over newspapers you’ve found in the post is nice.
it’s nice when post finds you and when you can find the post.
generally speaking finding something is nice.
finding a familiar face when you’re passing by a stadium
or a bad university is nice. derision is nice.
finding a point is nice.
the butter knife you lost a long time ago is still silky.
the battalion of parade angels lowers their iron ears
and that already verges on horrible. everything already verges on horrible.
however, that’s also nice.
peeling off a coagulated piece of chewing gum from the sole of a light leather shoe,
the evil that disturbs your inner balance
explaining the meaning of gravity.
Newton is nice. Brodsky is nice.
barricades are the very heart of art and that’s incorruptible.
hearing perfect punk, seeing Anna Karina
eclipsing the Moon hoisting up banners
parting the Dead Sea. walking is nice. drowning too.
what is nice for me is dangerous for others.
like breathing heavily because the air is thick with the smell of pine trees.
or speaking Croatian. or skating. vice versa is also true.
windows that can be opened to allow you to touch clouds are nice.
Mount Mosor is nice.
walking is nice, climbing up and believing in the summit, knowing
the year when the war ended and the date of the Liberation Day
observing Women’s Day and Mother’s Day and loving violets
taking one’s clothes off. falling. being sure that you’re falling and then jerk suddenly,
waking up. cutting things up. shooting out unnecessarily long bursts of your name,
while being systematically tragic.

översättning till engelskan: Damir Šodan

PS Här finns översättningar till fler språk och dessutom finns det fler dikter av Pogačar med översättningar.

6 kommentarer till “Marko Pogačar: Lijepo je”

  1. Påmnner om San Farcisko-poeterna, 60-tal. Livskänslan. Överlappningarna. En snäll extas. Påminner väldigt mycket faktiskt. Så kan man alltså skriva igen. Vad kul! Jag tycker om.

  2. Ja, jag sögs liksom med i den här strömmen. Extra fint att lyssna på, men tyvärr hittar jag ingen läsning på nätet.

Lämna ett svar

Din e-postadress kommer inte publiceras. Obligatoriska fält är märkta *